Prostor na prvom mjestu
Arhitektura · svjetlo · atmosferaŠiroki kadrovi Peti Kupe prikazuju kao više od pozadine. Snopovi, dim, linije stropa i izdužen prostor privremenu rasvjetu pretvaraju u prepoznatljiv prostorni potpis.
Vizualni jezik zagrebačkog kluba Peti Kupe koji se razvija kroz kontinuiranu fotografiju i video klupskih večeri, koncerata i sezonskog programa.

Peti Kupe istodobno je klub, koncertni prostor i mjesto kulturnog susreta, s programom koji se kreće između elektroničke glazbe, izvedbi uživo i zajednice. Naša je kontinuirana uloga učiniti da se te različite večeri uvijek prepoznaju kao dio istog prostora.
Kontinuirano snimanje događanja lako postane niz nepovezanih izvještaja nakon događanja. Petom Kupeu trebao je sadržaj koji čuva posebnost svakog izvođača i publike, a istodobno postupno gradi prepoznatljivost samog prostora. Slabo svjetlo, brz pokret i širok program tražili su vizualnu logiku dovoljno prilagodljivu svakoj večeri i dovoljno discipliniranu da postane arhiv.
Smjer smo razvijali kroz sam rad: svjetlo tretiramo kao arhitekturu, publiku kao živu teksturu, a izvođača kao dio prostora umjesto izdvojenog subjekta. Široki uvodni kadrovi, komprimirane scene publike, izravni portreti i pogledi s pozornice uređuju se kao povezan ritam. Topla crvena i jantarna čine ponavljajuću osnovu, dok cijan i zelena djeluju kao namjerni prekidi u fotografiji i videu.
Kroz dvije sezone pojedinačni izvještaji s događanja prerasli su u rastuću vizualnu biblioteku s dosljednim autorskim stavom. Materijal se može koristiti za najave, izvještaje nakon događanja, medije, društvene mreže i dugoročnu dokumentaciju, a klupske večeri, koncerti i posebni programi zadržavaju vlastiti karakter. Peti Kupe postaje prepoznatljiv kroz osjećaj prostora, čak i prije pojave logotipa.
Peti Kupe prepoznajemo po odnosu svjetla, publike i dugog prostora. Zato svaki kadar prvo traži osjećaj sobe, a tek zatim dokumentira pojedinačni trenutak.



Svako događanje zadržava vlastitu atmosferu, a ponavljajuće odluke o kadru, boji, udaljenosti i selekciji s vremenom grade prepoznatljivu sliku Petog Kupea.



Klupska večer, koncert uživo i poseban program traže različitu energiju. Kontinuitet zato ne dolazi iz jednog preseta, nego iz udaljenosti, ritma sekvence i jasnog odnosa između boje i crne.



Materijal je od početka biran kao dugoročna biblioteka: dovoljno neposredan za objavu nakon događanja i dovoljno dosljedan za medije, programsku komunikaciju i buduće retrospektive.


Smjer ostaje dosljedan zato što se svako snimanje vraća istim uredničkim pitanjima, a stvarnom programu, izvođaču i publici ostavlja prostor da vode.
Široki kadrovi Peti Kupe prikazuju kao više od pozadine. Snopovi, dim, linije stropa i izdužen prostor privremenu rasvjetu pretvaraju u prepoznatljiv prostorni potpis.
Publiku snimamo iz samog događanja, a ne kao udaljenu masu, kako bismo sačuvali pritisak, geste i kolektivni osjećaj koji definira večer.
Krupni portreti i pogledi s pozornice čuvaju karakter izvođača, a ostavljaju dovoljno okoline da pokažu kako izvedba pripada upravo tom prostoru.
Dosljedan ritam selekcije i postprodukcije povezuje vrlo različite događaje bez svođenja svega na jednu obradu boje ili krutu listu kadrova.